13.III.1998.god. Pošli smo
oko 1315 časova minibusom ispred
železničke stanice. Grupu su činili 21 planinar i vozač Đuro. Prvi
kraći odmor imali smo na Rudniku a drugi na Zlatiboru-Vodice. U Pljevlja smo
stigli oko 21 čas. Tu nam se pridružio planinar Đorđije Crnogorac-Đoša
koji je u toku studija u Beogradu bio član P.D. Rudar-Geolog. Odmah smo krenuli
za Gradac. Tamo nas je u jednoj kafani čekao direktor
osnovcne škole u Gracu i isturenog odelenja u selu Vrbi ispod Ljubišnje.
Direktoru Starovlahu smo predali jednu knjigu
sa našim potpisima i dogovorili se o korišćenju osnovne škole
"Radoje Kontić" u Vrbi za naše prenoćište. U selo smo stigli posle
22 časa, pronašli domara i smestili se u učionicu u kojoj uče samo dva đaka.
14.III.1998.god.
Ustali smo u 530 časova. Dan je bio vedar i ptice su cvrkutale po
okolnoj šumi. Spremili smo se i na uspon krenuli nešto posle 630.
Sa nama je pošao kao vodič meštanin Bijedić, šumski radnik i dobar
poznavaoc Ljubišnje.Odmah smo počeli da se penjemo prečim šumskim stazama.
Posle visinski pređenih oko 480m došli smo na prvi proplanak(škola se nalazi
na oko 1080m).Tu smo se odmorili i doručkovali oni koji to nisu uradili dole u
školi. Odatle je snijeg bio veći. Na oko 1700m, nalazi se Vardić polje koje
se sastoji od više spojenih proplanaka. Pri kraju ovog polja visoka šuma
postaje sve ređa da bi je zamijenili niži klekovi koji prekrivaju veliki
prostor viših planinskih padina i vrhova. Klekovi su nam najviše muka
zadavali, naročito onima koji su prtili jer se često propadalo kroz njih a teško
izlatilo na površinu. Oko podne smo stigli
na SI padinu glavnog vrha Ljubišnje (oko 2000m) na kojoj je snijeg bio
tvrđi a ponegde i zaleđen. Okrenuli smo koso ulevo na široko bilo a izašavši
na njega skrenuli ulevo grebenom koji vodi na vrh Dernjačišta
-2238m. Prva grupa je na vrh bila oko 1315.časova.Usled jakog i
hladnog SZ vetra oni su se odmah vraćali nazad dok su ostali još uvek išli
gore. U narednih pola sata su svi izašli na vrh i sačekivali smo se u jednoj
zavetrini ju-no od vrha. Na vrh su izašli svih 21 planinar dok je Đuro
obilazio selo u društvu mlade učiteljice. Za nastavak dalje grebenom ka
Vojinovcu i Vjetreniku nije imalo dovoljno vremena a i taj jaki vetar bi nam svo
vreme duvao pravo u lice. Sišli smo na niže šumom opasane proplanke i tu u
zavetrini koristili poslednje sunčeve zrake. Poslednja grupa u školu je stigla
u prvi sumrak oko 1830.
15.III.1998.god.
Osvanuo je oblačan dan i sneg je provejavao. Spakovali smo stvari, očistili i
sredili školu, i krenuli nazad oko 8 sati. Stigavši u Pljevlja otišli smo u
manastir Sv.Trojice a potom i do izvora rijeke Breznice. Zatim smo svi otišli
na stan kod Đoše gde su nas on, njegova majka i sestra lepo dočekali i
ugostili na čemu im se zahvaljujemo. Iz Pljevalja smo krenuli oko 1315 da
bi usput svratili u manastir Mileševu. Tu smo kratko obišli manastir i nas
nekoliko posetilo igumana Makarija koga smo poznavali od ranije dok je bio kaluđer
u Studenici. Dalje smo pri povratku napravili pauzu na Zlatibori i na Rudniku ,
isto kao pri odlasku. U Beograd smo stigli oko 2130 časova.
Beograd, 17.
mart 1998.god
V. Kovačević